Emina Berbić Kolar rođena je 24. listopada 1976. u Slavonskom Brodu, gdje je završila je osnovnu i srednju školu (Prirodoslovno-matematičku gimnaziju). Godine 2000. završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti na tadašnjem Pedagoškom fakultetu (danas Filozofski fakultet) Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Akademske godine 2000./2001. na istom je Fakultetu upisala poslijediplomski studij Hrvatskoga jezika i književnosti u kontekstu srednjoeuropskih jezika i književnosti, smjer Jezikoslovlje. Magistrirala je 2006. godine s temom Posavski govori u 20. st. Naglasak na govore sela uzgrad Slavonski Brod. U siječnju 2007. upisala je doktorski studij te je doktorirala 8. rujna 2009. s temom Govori slavonskoga dijalekta brodskoga kraja. Usavršavala se u zemlji i inozemstvu (Japan, Turska, Poljska, Velika Britanija, Finska, Njemačka, Austrija, Norveška, Mađarska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Španjolska, Francuska, Australija).Emina Berbić Kolar bila je vanjska suradnica Učiteljskog fakulteta u Osijeku na dislociranom studiju u Slavonskom Brodu od 2006. do 2008. 2008. godine zaposlena je na Učiteljskom fakultetu u Osijeku kao asistentica, a 2009. godine izabrana je u zvanje više asistentice. 2011. birana je znanstveno-nastavno zvanje docentice, 2016. u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice, a 2021. u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice. U listopadu 2010. godine postala je prva profesorica hrvatskog jezika na studijskom programu Hrvatskoga jezika na studiju Balkanskih jezika Sveučilišta u Trakiji (Trakya Universitesi). Osnovala je Katedru Hrvatskog jezika na Fakultetu balkanskih jezika u Edirnu u Turskoj te tamo radila dvije akademske godine 2010./2011. i 2011./2012. 18. travnja 2011. godine imenovana je prodekanicom za stručne i razvojne poslove Učiteljskog fakulteta u Osijeku i voditeljicom dislociranoga studija u Slavonskom Brodu. 11. srpnja 2014. imenovana je prodekanicom za razvojne i stručne poslove Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti (2.mandat), a 1. listopada 2018. prodekanicom za nastavu Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti. 1. listopada 2022. izabrana je za dekanicu Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti na mandatno razdoblje od četiri godine. Bila je voditeljicom sveučilišnoga doktorskoga studija Obrazovne znanosti i perspektive obrazovanja u razdoblju od 1. listopada 2020. do 15. listopada 2022. Na matičnom fakultetu Emina Berbić Kolar predaje nekoliko kolegija, i to: Hrvatska narječja, Hrvatski jezik i komunikaciju, Zavičajni idiom, Usmenu i pisanu komunikaciju, Leksikologiju i tvorbu riječi, Javni govor, Jezičnu kulturnu baštinu, Funkcionalne stilove hrvatskoga književnog jezika, a na doktorskom studiju Obrazovne znanosti i perspektive obrazovanja predaje dva kolegija Humanističke baštinske teme u odgoju i obrazovanju te Jezik i identitet u odgoju i obrazovanju. Međunarodni je stručnjak za postupke akreditacije i reakreditacije u visokom obrazovanju. Autorica je preko stotinu znanstvenih i stručnih radova te pet znanstvenih monografija, urednica je desetak zbornika radova te voditeljica ili suradnica na brojnim međunarodnim i nacionalnim projektima. Dobitnica je i više nagrada za doprinos razvoju visokoga obrazovanja i istraživanje nematerijalne kulturne baštine.
Staroštokavski govori - povijesni kontekst, suvremeno stanje i perspektive održivosti kroz zaštitu nematerijalnih jezičnih kulturnih dobara
U radu se polazi od pojma staroštokavskih govora i njihove geografske rasprostranjenosti u Republici Hrvatskoj i izvan nje. Staroštokavski su govori vrlo arhaični štokavski govori kojima se i danas govori na području Slavonije, Baranje i Srijema u Republici Hrvatskoj, ali i izvan nje, i to u Mađarskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini (u vrlo usko određenim pograničnim prostorima uz rijeke Savu, Dravu i Dunav). Govori su to koji imaju izniman značaj u hrvatskoj dijalektologiji zbog brojnih specifičnosti i čuvanja staroga jezičnog stanja. Značaj je ovih govora, osim u dijalektološkom značenju, zasigurno u kontekstu identitetske i kulturološke pripadnosti, a izuzetno je značajan i etnološko-antropološki sloj koji se također može iščitavati iz lingvističkih terenskih istraživanja i zapisa s terena u kojima se bilježe kazivanja izvornih govornika. Budući da se radi o govorima koji imaju tendenciju nestajanja, posebice se to odnosi na govore izvan Republike Hrvatske, i to prije svega na staroštokavske govore u Srbiji, a djelomično i u Mađarskoj, Republika Hrvatska čini iznimne napore kako bi se govori zaštitili, odnosno, kako bi se snimili, analizirali i digitalizirali, a samim time i trajno sačuvali. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske od 2005. godine, od kada je ratificirana Konvencija o zaštiti nematerijalnih kulturnih dobara, utemeljilo je Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara na kojoj se nalaze i mjesni govori. Do 2024. godine zaštićena su dva staroštokavska govora: sičanski istaroperkovački, a u nekom širom kontekstu možemo govoriti i o Zlatnoj formuli ča-kaj-što koja u sebi podrazumijeva i sve staroštokavske govore. Zaštitom govora Ministarstvo kulture i medija omogućuje znanstvenicima i zainteresiranoj javnosti dodatna istraživanja, rad na rječnicima i popularizaciji u svim mogućim oblicima kako bi informacije o značaju i vrijednosti zaštićenih jezičnih nematerijalnih kulturnih dobara stigle do svih skupina ljudi. Na taj se način omogućuje održivost zaštićenih govora, ali i staroštokavštine u cjelini.