Marina Popijač rođena je 11. kolovoza 1968 godine u Bjelovaru. Nakon završene Matematičko-informatičke škole u Bjelovaru, 1987. godine upisuje Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je u prosincu 1991. godine. Akademske godine 1992/93. upisala je poslijediplomski studij na Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu iz područja Uređivanje šuma te je magistrirala u lipnju 1995. godine obranivši magistarski rad pod naslovom „Debljinski prirast stabala hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) u šumama na dijelu sliva rijeke Česme“. U lipnju 2018. godine uspješno brani disertaciju pod naslovom „Distribucija 137 Cs u pitomom kestenu (Castanea sativa Mill.) s Banovine i običnoj jeli (Abies alba Mill.) iz Like (Hrvatska)“ na Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, na Poslijediplomskom interdisciplinarnom sveučilišnom studiju koji se provodi u suradnji Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Odjela za biologiju i navedenoga Instituta. Prvo zaposlenje dobila je u privatnom poduzeću Elsat iz Čakovca 3. listopada 1991. godine, a u Hrvatskim šumama d.o.o., Uprava šuma Zagreb, Odjelu za uređivanje šuma, počela je raditi kao pripravnica 3. listopada 1993. godine. Nakon toga je u razdoblju od 1994-2000. godine radila u Službi za uređivanje šuma u Direkciji Hrvatskih šuma kao stručna suradnica za evidencije. Radno mjesto stručne suradnice za uređivanje šuma preuzela je od 2000. do 2004. godine, a 2004. godine počinje raditi kao stručna suradnca za internu reviziju i kontrolu u Službi za internu reviziju i kontrolu u Direkciji. Od polovice lipnja 2006. godine vodi vlastitu tvrtku Deko-kamen d.o.o. za proizvodnju dekorativnih zidnih obloga u kojoj je bila direktorica i jedina vlasnica do 2013. godine. U veljači 2010. godine imenovana je direktoricom tvrtke Sunčane šume d.o.o. za gospodarenje šumama iz Đakova i upravljanje privatnim šumoposjedom veličine gotovo 10.000 hektara. U poduzeću Fitoekologija zaposlila se 2015. godine kao stručna savjetnica za provođenje projekata iz fonda ruralnog razvoja, a od srpnja 2016. godine bila je u Pro silvi d.o.o. na mjestu voditeljice Odjela za razvoj investicijskih projekata. Krajem. rujna 2017. imenovana je ravnateljicom u Javnoj ustanovi Park prirode Medvednica, te je ponovno izabrana na istu dužnost u listopadu 2021. godine gdje radi i sada. Kroz svoj radni vijek bila je uključena u znanstvena istraživanja iz područja šumarstva i zaštite prirode. Uže područje znanstvenog interesa i djelovanja autorice predstavljaju istraživanja negativnih učinaka antopogenih onečišćujućih toksičnih tvari u okolišu, uključujući njihovo porijeklo, načine i putove djelovanja, procese transformacije i štetne učinke na šumske ekosustave, obzirom da oni osiguravaju temeljne preduvjete za održavanje sveukupnog života na Zemlji. Drugi fokus istraživačke aktivnosti pristupnice odnosi se važnost održivog upravljanja i korištenja prirodnih i kulturnih vrijednosti u zaštićenim područjima. Autorica usmjerava svoje interese na prilagodbe novim uvjetima upravljanja zaštićenim područjem i kulturnom baštinom te prepoznavanje opasnosti koje se pojavljuju porastom trenda posjećivanja, te raznolikosti interesa posjetitelja kojima su nužne prilagodbe.
Medvedgrad kao centralno mjesto promicanja kulturnih i prirodnih vrijednosti Parka prirode Medvednica
U ovom radu se ističe nova uloga Medvedgrada kao posjetiteljskog centra, ali i navode povijesni događaji koji su ga kroz vrijeme mijenjali, od njegove izgradnje i aktivnog korištenja do potpunog urušavanja i napuštanja. Srednjovjekovni Medvedgrad, smješten na južnim obroncima Medvednice, jedan je od najzanimljivijih kulturnih spomenika zagrebačke regije. Izgrađen sredinom 13. stoljeća, bio je naseljen do 1590. godine, kada ga je pogodio razoran potres, nakon čega su ga posljednji vlasnici napustili. Razgradnja i postupno propadanje Medvedgrada trajali su sve do 1979. godine, kada je započelo arheološko istraživanje njegova lokaliteta. Nakon završetka istraživanja, krenula je velika obnova Medvedgrada (1992. – 1994.), a 2010. godine upravljanje Medvedgradom preuzela je Javna ustanova Park prirode Medvednica, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske. Projekt sanacije i rekonstrukcije Medvedgrada izrađen je 2011. godine te je revidiran 2015. i 2016. godine kako bi bio spreman za prijavu na otvoreni ograničeni poziv za projekte 2017. godine pod nazivom „Poboljšanje posjetiteljskog kapaciteta u svrhu održivog upravljanja Parkom prirode Medvednica“. Projekt je sufinanciran od strane Europske unije, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Završetkom europskog projekta i rekonstrukcijom Medvedgrada, Javna ustanova Park prirode Medvednica dobila je središnje mjesto u Parku prirode Medvednica, gdje se na suvremen način posjetiteljima prezentiraju prirodne i kulturne vrijednosti prostora kojim upravlja, s ciljem zaštite, promocije i edukacije posjetitelja.