Danijel Bursać završio je dodiplomski studij medicine u Zagrebu 2008. godine. Od 2010. do 2011. godine radio je kao liječnik u Zavodu za hitnu medicinu Grad Zagreba. Specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije je započeo 2011. godine u Kliničkoj bolnici Merkur. U sklopu specijalizacije usavršavao se u klinikama u Hrvatskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Finskoj, Austriji, a specijalistički ispit u RH iz ginekologije i opstetricije položio je 2016. godine. Po završetku specijalizacije započeo je subspecijalističko usavršavanje iz humane reprodukcije. U sklopu subspecijalizacije, proveo je 3 mjeseca u Klinici za ženske bolesti i porode u Mariboru (Odelek za reproduktivno medicino in ginekološko endokrinologijo, UKC Maribor, Slovenija). Doktorsku disertaciju je obranio 2020. godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, te stekao titulu doktora znanosti (tema: “Uloga neurotransmitora GABA u regulaciji lučenja endocervikalne sluzi”). Iste godine je izabran u znanstveno zvanje, znanstvenog suradnika, na Medicinskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i nastavno zvanje docenta na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Njegovo glavno područje interesa uključuje probleme začeća i ultrazvučne dijagnostike u ginekologiji i opstetriciji. Sudjelovao je na brojnim domaćim i međunarodnim kongresima i tečajevima, te objavio oko 30-ak radova u međunarodnim znanstvenim publikacijama. Dobitnik je nagrade „Ponos Hrvatske“ za 2018. godinu. Predsjednik je zagrebačkog taekwondo saveza, taekwondo kluba Čigra, te liječničke komisije hrvatskog taekwondo saveza.
Svjetska zdravstvena organizacija (eng. world health organization - WHO) neplodnost definira kao bolest spolnog sustava karakteriziranu izostankom kliničke trudnoće nakon 12 ili više mjeseci redovnih nezaštićenih spolnih odnosa. Neplodnost parova sve je prisutniji problem današnjeg društva. Spolni sustav žene i muškarca vrlo je osjetljiv, te mnogobrojni čimbenici utječu na smanjenje njegove funkcionalnosti. Razne preboljene bolesti, infekcije, lijekovi, nezdrav način života, neadekvatna prehrana, zagađenje zraka, vode i hrane, namjerni i spontani pobačaji…., mijenjaju i smanjuju funkcionalnost spolnog sustava. Suvremeni način života koji uključuje odgađanje majčinstva i očinstva također pridonosi tom negativnom trendu porasta neplodnosti iz jednostavnog razloga, što daje vremena navedenim čimbenicima da produljeno djeluju kako na opće zdravlje, tako i na samu plodnost. Za razliku od ne tako daleke prošlosti, neplodnost više nije tabu tema društva prekrivena „velom tajne“. Društvo je promijenilo shvaćanja, navike i poglede na postojeću problematiku, te sada informacije o neplodnosti možemo pronaći u svi dostupnim oblicima medijima. Prema trenutno dostupnim podacima provedenih studija, nailazimo na vrlo visok postotak (10 – 15 %) parova koji su zbog nemogućnosti začeća prisiljeni potražiti liječničku pomoć. Obrada neplodnog para obuhvaća oba partnera. Uzrok se obično traži u anatomskim i funkcionalnim poremećajima pojedinih organa spolnog sustava. Nakon što se utvrdi uzrok neplodnosti, može se provesti terapija usmjerena na ispravljanje reverzibilne etiologije i prevladavanje nepovratnih čimbenika. Terapijske intervencije za liječenje muške i ženske neplodnosti mogu uključivati terapiju lijekovima, operativne zahvate i/ili postupke poput intrauterine inseminacije (IUI) ili in vitro (IVF) oplodnje. Uz sve navedeno primjenjivo u svakodnevnoj kliničkoj praksi, te razvoj znanosti i medicine općenito, ipak se i dalje susrećemo s nizom nerazjašnjenih i nama trenutno neshvatljivih problema u rješavanju ove problematike. Unazad nekoliko godina značajna pažnja pridaje se utjecaju okoline i okolišnih faktora na različite faktore života pa tako i problem plodnosti. Kvaliteta zraka jedan je od ključnih čimbenika istraživanja neplodnosti. Poznato je da su čestice ispušnih plinova dizela najštetnija komponenta zagađivača vanjskog zraka u gradovima. Sastoje se od kombinacije čestica ugljika, organskih kemikalija, teških metala i slobodnih radikala. Te se čestice, osobito one promjera ≤10 µm, lako mogu apsorbirati u plućima i potom rasporediti po tijelu gdje mogu izazvati različite neželjene učinke. Pojedinci koji su svakodnevno izloženi ovim česticama, kao što su oni koji žive u gradovima ili u blizini glavnih prometnica, ili oni koji rade u neposrednoj blizini vozila ili drugih izvora izgaranja, doživljavaju stalna oštećenja u cijelom tijelu zbog tih otrovnih tvari koje se apsorbiraju. Uzimajući u obzir sve veću učestalost neplodnosti, osobito u urbanim područjima s visokim razinama zagađenja, moguće je da upravo čestice dizelskih ispušnih plinova mogu utjecati na sazrijevanje jajne stanice, početne faze invazije trofoblasta i/ili razvoj embrija, dovodeći do smrti embrija ili gubitka embrija. tijekom implantacije blastociste, a da žena nije ni shvatila da je zanijela. Upravo zbog svega navedenog cilj većine trenutno aktualnih istraživanja je utvrditi na molekularnoj razini učinke dugotrajne izloženosti žena česticama dizelskih ispušnih plinova kroz zagađeni zrak na njihovu sposobnost začeća i plodove tijekom trudnoće.